Smatra se da počeci borilačkih vještina počinju s indijskim kraljevićem
Bodhidharmom koji je šireći budizam došao iz Indije u Kinu,
točnije u hram koji se zvao Shaolin i tamo meditirao. Vidjevši kako su
budistički svećenici lošeg zdravlja smislio je određene vježbe za
očuvanje zdravlja i taj sustav nazvao «18 načina lo-hama». Među tim
vježbama su bile vježbe meditacije koje je nazvao «devetogodišnje
gledanje zida» i vježbe samoobrane. Nakon što je hram Shaolin uništen
svećenici koji su preživjeli su se raširili po Kini i tamo podučavali
borilačke vještine. Tako su nastali razni stilovi. U to vrijeme na
Okinawi kojom je vladao shogun Hanoshi iz dinastije Sho bilo je
zabranjeno svako posjedovanje oružja osim osoba u neposrednoj
vladarevoj službi. Pošto je Shangai dva puta bliži od Nare i Kyota,
tadašnjih prijestolnica Japana,
ljudi s Okinawe su odlazili u Kinu i tamo trenirali borilačke vještine.
Povratkom na Okinawu prenosili su svoje znanje na druge i tako je
nastala vještina borbe koja se zvala Te što na japansko znači ruka.
Vremenom se formiraju Te iz Nahe (Naha-te), Te iz Shurija (Shuri-te) i
manje popularan Te iz Tomare(Tomari-te).
Naha-te: defanzivnog je karaktera, kružnih kretnji s tehnikama hvatova i bacanja i podjeća na kineske stilove borilačkih vještina.
Shuri-te: Ofenzivnog je karaktera, pravocrtnih je pokreta i
direktnih tehnika, uključivao je borenje s nunchakom (mlat za žito),
tonfa (ručica za okretanje mlinskog kamena) i kama (vrsta srpa).
Tomari-te: Uzima elemente oba prijašnja stila borenja.
Karate biva otkriven kada je jedan nepoznati vojni liječnik
primjetio da su vojnici s Okinawe izuzetno fizički spremni, i kada se
raspitao saznao je da oni treniraju borilačku vještinu zvanu Te. To se
pročulo i do japanskog cara i on je pozvao okinavljanske majstore da je
javno prikažu. Za demonstraciju je određen okinavljanin Gichin
Funakoshi. On je cijeli svoj život posvetio popularizaciji karate
vještine i prozvan je ocem modernog karatea. 1930.
godine on je promjenio naziv vještene iz Te u Karate što na japanskom
znači prazna ruka ili borba bez oružja. Nakon toga karate se proširio
po čitavom svijetu.
Najrašireniji stilovi karatea su:
- Shotokan
- Uechi ryu
- Shito ryu
- Wado ryu
- Goju ryu
- Kyokushin
- Fudokan
|
|